3.
KAKO SAVLADATI DEPRESIJU
Ukloni se od zla, i čini dobro.
Ps. 33, 14
68. DUHOVNA RAVNOTEŽA
Postoji duhovni zakon promene našeg raspoloženja. Kada te obuzme žalost,
nemoj joj se mnogo predavati. Seti se da će posle tuge doći radost. A
kada si srećan, nemoj dopustiti ni da te to raspoloženje ponese, jer će
žalost sigurno ponovo doći. Kao što se posle sunca nadviju tamni oblaci i
padne kiša, tako biva i sa našom duhovnom ravnotežom, a uravnotežen
čovek u svemu počinje da vidi Promisao Božiju.
pravedni arhiepiskop Averkije Džordanvilski (+ 1976)
u obraćanju bogoslovima
69. POKAJANjE
Kada se Gospod povuče da bi iskušao dušu, On se vraća čim Ga prizovemo.
Međutim, kada se On povlači radi kazne, onda se ne vraća brzo - sve dok
duša ne shvati da je počinila greh, dok ne počne da se kaje i oplakuje
svoje grehe.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
70. NE SMEMO DOPUSTITI SEBI DA SE RASLABIMO
Kažeš da te je celog obuzela turobna neosetljivost i da si postao kao
beslovesan - bez misli ili osećanja. Takve reči ponekad dolaze kao
kazna, nakon što smo u mislima ili osećanjima naginjali zlu. Ponekad,
pak, one dolaze kao pouka da bi nas naučile krotosti i navikle da od
svojih moći ništa ne očekujemo, već da samo Boga čekamo. Takva iskustva
podrivaju poverenje u sebe, jer kada se oslobodimo težine, znamo odakle
pomoć stiže, i shvatamo na Koga u svemu treba da se oslonimo. To je
stanje potištenosti, ali se ono mora izdržati sa mišlju da ne
zaslužujemo ništa bolje. Ne postoji lek protiv takvog stanja, a
oslobađanje od njega zavisi od volje Božije. Sve što možemo jeste da
vapimo Gospodu: Neka bude volja Tvoja! Pomiluj me! Pomozi mi! Sebi
nikako ne smemo dopustiti da raslabimo, budući da je to štetno i
razorno.
Sveti Oci takvo stanje opisuju kao hlađenje ili suvost, i smatraju ga
neizbežnim za svakoga ko se trudi da živi u skladu sa Božijom voljom,
jer bez toga ubrzo postajemo drski.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
71. LEK: VRAĆANjE U BLAGODATNO STANjE
U vreme sušnog perioda duše, trebalo bi da proverimo da li se u duši
javilo kakvo osećanje sujete ili uobraženosti. Uočivši ga, treba da se
pokajemo pred Gospodom i odlučimo da ubuduće budemo oprezniji... Lek
protiv tuge je povratak blagodati. Budući da blagodat dolazi po volji
Božijoj, sve što možemo činiti jeste da se molimo da nas On oslobodi od
te suše i kamene neosetljivosti.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
72. KROTOST
Šta je to što će najpre zadržati blagodat u duši? Krotost. Šta je to što
je najpre odgoni? Gordost, visoko mišljenje o sebi, uzdanje u sebe.
Blagodat nas napušta čim oseti zli zadah unutrašnje gordosti.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
73. BEZ SAMOVOLjE ILI SAMOSAŽALjENjA
Kažeš da stalno padaš. Pa, tako će i biti, sve dok u tebi vladaju
samovolja i samosažaljenje. To pokazuje da je u tvome srcu najvažnije
"Ja", a ne Gospod. To je greh samoljublja koji živi u nama, koji je
uzrok svakoga greha, i čoveka čini grešnim, od glave do pete, sve dokle
mu dopuštamo da obitava u našoj duši. A kada je celi čovek grešan, kako
se blagodat može nastaniti u njemu? Ona neće doći, kao što ni pčela ne
ide tamo gde ima dima. Čovekovu odluku da služi Gospodu čine dva veoma
važna elementa: prvo, čovek se mora odreći sebe, drugo, mora ići za
Hristom (Mk. 8, 34). Prvi elemenat zahteva napuštanje egoizma ili
samoljublja, a, sledstveno tome, i neprihvatanje bilo kakve samovolje
ili samosažaljenja, bilo u velikome ili malome.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
74. NE PLAŠI SE BORBE
Ne plaši se borbe i nemoj bežati od nje. Tamo gde nema borbe, nema ni
vrline. Tamo gde vera i ljubav nisu iskušani, nemoguće je biti siguran
da li one uopšte postoje. Vera i ljubav se ogledaju i otkrivaju u
nedaćama, to jest, u teškim i ozbiljnim okolnostima, kako u spoljašnjim,
tako i unutrašnjim (za vreme bolesti, tuge ili lišavanja).
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Duhovne pouke
75. SA OČAJANjEM SE BORI SVEDOČANSTVOM PISMA GOSPODNjEG
Često se dešava da satana lukavo opšti sa tobom u srcu i kaže: "Seti se
zla koje si počinio. Duša ti se ispuni bezakonjem, oboriše te mnogi
strašni gresi." Ne dopusti mu da te obmane ovim rečima i baci u
očajanje, pod pogrešnim izgovorom da je u pitanju pokajanje. Budući
padom prihvaćen, greh ima takvu moć da stalno razgovara sa dušom, kao
čovek sa čovekom, predlažući joj tako grešno delo. Ti mu tada odgovori:
"U Pismu Gospodnjem imam svedočanstvo: nije mi milo da umre bezbožnik,
nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ (Jez. 33, 11).
Smisao Njegovog silaska na zemlju beše da spase grešnike, da prosveti
one koji se nalaze u tami i da mrtvima daruje život."
sveti Makarije Egipatski (+ 390)
Dobrotoljublje, treći deo
76. OTVORIMO SVOJE SRCE BOGU
Kada zapadnemo u nevolju, očajanje ili beznadežnost, trebalo bi da
činimo ono što je i David činio: da izlivamo svoja srca Bogu i da
nevolju svoju pred Njim kazujemo (Ps. 141, 3). Tako se ispovedamo Bogu,
Koji može premudro sve da uredi: da nam olakša nevolju, ako nam je to na
korist, i sačuva nas od razorne i pogubne tuge.
sveti Isihije, prezviter jerusalimski
O budnosti i svetosti
77. NE TREBA DA OČAJAVAMO, ČAK IAKO VIŠE PUTA GREŠIMO
Čak iako nisi onakav kakav bi trebalo da budeš, ne smeš da očajavaš. Već
je dovoljno loše što si grešio. Zašto bi se još ogrešio i o Njega,
smatrajući Ga, u svom neznanju, nemoćnim? Da li On, Koji je radi tebe
sve premudro stvorio, ne može da spase tvoju dušu? Ukoliko ova
činjenica, kao i Njegovo ovaploćenje, samo pogoršava tvoju osudu, onda
se pokaj. On će primiti tvoje pokajanje, kao što je primio i pokajanje
bludnoga sina (Lk. 15, 20) i bludnice (Lk. 7, 37-50). Međutim, ako ne
možeš da se pokaješ, te grešiš iz navike, čak i onda kada to ne želiš,
pokaži carinikovu krotost (Lk. 18, 13). To je dovoljno da osigura tvoje
spasenje. Jer, onaj ko greši, i ne kaje se, ali ne očajava, samim tim
sebe smatra najbednijim i neće se drznuti da osudi bilo koga. Pre će se
diviti milosrđu Božijem i blagodariti svome Dobrotvoru, a može primiti i
mnoge druge blagoslove. Čak iako je takav čovek, zbog svojih grehova,
potčinjen demonu, on ipak, iz straha Božijeg, neće poslušati
neprijatelja, koji će pokušati da ga baci u očajanje. Zbog toga on ima
udela u vršenju bogougodnog dela. Takav čovek je blagodaran, trpeljiv,
ima straha Božijega, ne sudi, pa mu se neće ni suditi. Sve su to
značajne vrline. O istome govori i sveti Jovan Zlatousti, kada govori o
adu. On smatra da nam je ad čak od veće koristi nego Carstvo Nebesko,
jer se mnogi, iz straha od ada, udostojavaju Carstva Nebeskog. Ad nas
ispunjava strahom, Carstvo nas zakriljuje ljubavlju, a u oba slučaja nas
spasava Hristova blagodat.
Ako oni na koje su nasrnula mnoga duševna i telesna stradanja, pretrpe
do kraja, ne predaju se nemarnosti i očajanju, spasiće se.
sveti Petar Damaskin (+ 12. vek)
Riznica božanskog znanja
78. NADA UVEK POSTOJI
Svakome koga tišti osećanje beznadežnosti i nemogućnosti da dostigne
svetost, poručujemo sledeće: ako dostigne bestrašće, videće Hrista, ne
samo u budućem veku, već ovde i sada sa silom i slavom velikom (Mt. 24,
30). Iako njegova duša, kao kod Sare, već dugo ne donosi nikakva ploda,
još uvek, nasuprot svakom očekivanju, on može doneti sveti plod, te,
poput nje, može reći: Bog mi učini smijeh (Post. 21, 6). To znači da mi
je Bog, posle mnogih godina žalosti i stradanja, podario veliku radost,
pokazao Svoju blagu ljubav, koja će se obnoviti kao u orla mladost tvoja
(Ps. 102, 5). Najpre ostarih u gresima i sramnim strastima, ali se sada
ponovo rodih u svežoj i krepkoj mladosti. Telesne želje i gresi me
ogrubeše i otežaše, ali sam sada omekšao. Bog, po milosti Svojoj, isceli
moj um, te povrativši prirodnu jednostavnost, sada jasno mogu
posmatrati ovozemaljske stvari. Moje telo, poput tela Nemana sirijskog,
postade poput deteta, jer se oprah u Jordanu duhovnog znanja (2. Car 5,
14). Sada sam se, blagodaću Božijom, sabrao i oslobodio zmijinog
lukavstva i raznovrsnih zlih pomisli, koje stekoh na neprirodan način.
sveti Jovan Karpatski
Spisi namenjeni monasima Indije
79. BOG NAM ŠALjE TUGU RADI NAŠEGA SPASENjA
Zamisli da ti Gospod govori: "Na neko vreme te liših blagodatnog dara u
kojem si očekivao da tvoj um nađe ispunjenje i tako pronađe mir. Da bi
to postigao, dao sam ti neki drugi dar. Međutim, ti još uvek misliš na
ono što je oduzeto, ne zapažajući šta ti je umesto toga dato. Zato si
tužan, bolestan i padaš u uninije. Ipak, drago mi je što sam dopustio da
te napadne duh tuge. Učinih to za tvoje dobro. Moj cilj nije da te
uništim, već da te spasem, jer si ti Moj sin."
sveti Jovan Karpatski
Spisi namenjeni monasima Indije
80. HVALIMO SE U NEVOLjAMA, ZNAJUĆI DA NEVOLjA GRADI TRPLjENjE
Opravdavši se, dakle, verom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa
Hrista, kroz Kojega i pristupismo verom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i
hvalimo se nadanjem slave Božije. I ne samo to, nego se i hvalimo u
nevoljama, znajući da nevolja gradi trpljenje. A trpljenje iskustvo, a
iskustvo nadu; a nada ne postiđuje, jer se ljubav Božija izlila u srca
naša Duhom Svetim koji je dat nama.
sveti Pavle (+67)
(Rim. 5, 1-5)
81. OKRENIMO SE BOGU!
Čak su i svetitelji Božiji ponekad bivali ophrvani demonskim očajanjem i
tugom. Šta tek, mi grešni, da očekujemo? Neprijatelj nas, avaj, često
povređuje gnevom i poniženjem, a i srce često biva obuzeto teškim
očajanjem! Neprekidno se moramo okretati Bogu i svakog trenutka biti sa
Njim, da nas ne bi obuzeli greh i neprijateljska tuga. Pored toga,
postoje i drugi načini udaljavanja od njih - široki put ovoga sveta. Ako
se predaš ovozemaljskim uživanjima, tuga će te napustiti za kratko
vreme, makar dok traju zadovoljstva. Međutim, zadovoljstva će ti, nakon
što te porobe, postati neophodna, jer ćeš samo u njima pronalaziti utehu
i radost. Ali, neka bi Gospod sačuvao svakog hrišćanina od takvog
bekstva od demonske tuge! Bolje je ići uskim putem, strpljivo podnositi
tugu i tražiti čestu pomoć i izbavljenje od Gospoda Isusa Hrista, Koji
se uvek raduje onima koji se Njega radi trude oko svoga spasenja, nego
ići širokim i prohodnim putem ovoga sveta i telesnim uživanjima
zadobijati slobodu koja dolazi od duha tuge. Duhom tuge, neprijatelj je
mnoge skrenuo sa uskog puta spasenja na široki, koji vodi uništenju.
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Moj život u Hristu
82. ODGOVOR MONAHU KOGA MUČI DUH TUGE
Iz tvoga pisma vidim da te je porobio duh tuge. To je ozbiljna strast,
protiv koje se hrišćani koji žele da se spasu, moraju žestoko boriti.
Ona napada čak i one koji imaju sve što im je potrebno i utešavaju se na
razne načine. Koliko li tek onda napada one koji žive u samoći?
Preporučujem ti sledeći način borbe:
1. Prisiljavaj se na molitvu i svako dobro delo, bez obzira što ono
možda nije u skladu sa tvojim sklonostima. Kao što čovek lenjog konja
bičem tera da hoda i kaska, tako i mi treba da primoravamo sebe na dobra
dela i molitvu. Bog, videći tvoj trud i dela, razgoreće tvoju revnost.
Sama navika podstiče revnost i privlači nas molitvi i dobrim delima.
Stekni ovu naviku, i ona će te privesti molitvi i dobrim delima.
2. Revnost se stiče različitim zanimanjima, to jeste, menjanjem
poslušanja. Najpre se moli, zatim se bavi rukodeljem, čitanjem,
razmišljaj o svome duhovnom stanju, o večnom spasenju, itd. Ako te
savlada tuga, izađi iz sobe i, šetajući, razmišljaj o Hristu, uzdigni um
Bogu i moli se. Tako ćete tuga napustiti.
3. Sećanje na smrt, koje ti iznenada prođe kroz um, misao na suđenje
Hristu, o večnim mukama i večnoj svetlosti, odagnavaju tugu. Razmišljaj o
tome.
4. Moli se i uzdiši, moleći Samoga Boga da ti daruje revnost, jer bez
Njega ništa ne možemo učiniti. Ako se pridržavaš ovih uputstava, veruj
mi, malo po malo, steći ćeš revnost. Bog od nas traži trud i dobra dela.
Potrudi se, jer je On obećao pomoć onima koji se trude. On pomaže onima
koji revnuju, a ne onima koji se odmaraju i spavaju. Satana samo čeka
našu propast. Ne treba ni da spavamo, već da stojimo uspravno i borimo
se protiv tako strašnog neprijatelja. To se postiže molitvom, čitanjem i
svakim dobrim delom, tako da, kad nas neprijatelj poseti, ne može
pronaći svoje mesto.
Ne prihvataj đavola i on će otići od tebe. Nijednog čoveka demon ne
napada tako lako kao onoga koji živi u nemarnosti i lenjosti. Takav
čovek je više nego plodno tle za demona. Neprekidno imaj to na umu i
moli se i za mene grešnog. Traži spasenje u Hristu.
sveti Tihon Zadonski (+ 1783)
Pisma sveti Tihona Zadonskog
83. SKRUŠENO SRCE
Ako bi me upitao za razlog tuge i sličnih stanja koja su sami predukus
pakla, odgovorio bih ti da si to upravo ti, jer se nisi potrudio da
pronađeš lek protiv njih. Postoji samo jedan lek i samo u njemu čovek
može pronaći neposrednu utehu svojoj duši. Sigurno se pitaš koji je to
lek. Pa, lek je skrušeno srce. Bez njega niko ne može uništiti prepreku
zla, već samo videti kako ono trijumfuje nad njim.
sveti Isaak Sirin (+ 7. vek)
Podvižnička slova
84. TRPLjENjE
Strpljivo podnošenje nevolja uništava očajanje, koje razara dušu. Ono
uči dušu da treba da se uteši, a ne da postane žalosna pred mnogim
bitkama i stradanjima.
sveti Petar Damaskin (+ 12 vek)
Dvadeset četiri poglavlja o duhovnom životu
85. SEĆANjE NA BOGA
Ako se čovek stalno seća Boga, on će se radovati. I psalmopojac David
kaže: setih se Boga, i obradovah se (Ps. 76, 4). Jer, kada se um
uzveseli sećanjem na Boga, on zaboravlja na muke ovoga sveta, polaže
nadu na Njega i više nije ni zabrinut, niti uznemiren.
sveti Petar Damaskin (+ 12. vek)
Dvadeset četiri poglavlja o duhovnom životu
86. DUŠEVNI MIR
Čovek, pogotovo radi duševnog mira, mora da izbegava tugu i da se trudi
da bude radosnog, a ne tužnog duha. Kako premudri Sirah kaže: Tuga je
mnoge pogubila, i u njoj nema ničega dobrog (30, 25).
sveti Serafim Sarovski (+ 1833)
Duhovna biografija
87. BESPOTREBNO JE OČAJAVATI
Udarivši nogom o pod, sveti Starac je glasno rekao: "Nema potrebe da
očajavamo! Jer, Hristos je sve pobedio, podigao Adama, oslobodio Evu i
uništio smrt!"
sveti Serafim Sarovski (+ 1833)
Duhovna biografija
88. GOSPOD JE TU
Drage sestre, krotko podnosite sva unutrašnja i spoljašnja iskušenja,
imajući na umu da je Gospod tu. On hodi morem i ubrzo će se ukazati
blizu čamca i pomoći vam. On uvek pomaže one koji Mu otvore svoja srca i
trude se da izvršavaju Njegove zapovesti. Ako ponekad odgodi Svoj
dolazak, to je iz razloga što vreme za to još nije došlo. U četvrti čas
noću, u čas predodređen, On će doći. Zato, ne gubeći nadu, stalno Mu
uzdiži ruke i moli Ga da dođe i umiri vale tvoga života.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Božanska iskra
89. POMOĆ STIŽE RADI TRUDA
Tvoja nagrada na nebesima će biti jednaka tvojoj žrtvi. Pomoć i nagrada
se dobijaju zbog uloženog truda. Ti nisi došao ovde da tražiš mir, pa ga
zato i ne traži. Ne tuguj kad ga nema, već kad ga ima mnogo.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Božanska iskra
90. O VRAĆANjU U EGIPAT
Jedan brat, koji beše u kandžama očajanja, zapita starca: "Šta da radim?
Skoliše me sumnje, koje mi govore: Šta ti vredi što si postao monah?!
Nećeš se spasiti!" Starac je odgovorio: "Znaš, brate, čak iako ne možemo
ući u obećanu zemlju, za naše kosti je bolje da ih ostavimo u nekoj
pustinji, nego da se vratimo u Egipat."
sveti Jovan Mosha (+ 619)
Duhovni lug
91. BOG GLEDA NA NAŠE TRPLjENjE
Svakoga dana On gleda na naše trpljenje i, po našoj dobroj i slobodnoj
volji, šalje Svoju pomoć, dajući je svima kojima je potrebna. Ukoliko se
čovek trudi, on pati i strada sve dok ga blagodat ne poseti. Tada se
misli očišćuju, a strasti se stišavaju i iščezavaju.
sveti Pajsije Veličkovski (+ 1794)
Mala ruska filokalija
92. OBLACI NE OSTAJU ZA SVAGDA
Ne tuguj kada se adski oblaci, sve tamniji od tamnijega, nadviju nad
tvoju dušu i kada se adska zloba, zavist, sumnja, tvrdoglavost i drugi
poroci projave u tvojoj duši. Znaj da je skupljanje ovih tamnih oblaka
na tvom umnom horizontu neizbežno. Ali, znaj i to, da oni nisu uvek tu, i
neće dugo ni ostati. Poput tamnih oblaka na nebeskom svodu, oni se
kreću i nestaju, nakon čega i umna atmosfera postaje ponovo čista. Isto
kao i u prirodi, oblaci se moraju nadviti, a dnevna svetlost pomračiti.
Međutim, oblaci nisu stalni, već ubrzo nestaju i sunčeva svetlost zatim
ponovo sija obnovljenom silom.
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Duhovne pouke
93. BLAGO SRCE: LEK ZA TUGU
Isak Sirin kaže da kada je Bogu ugodno da gurne čoveka u veća stradanja,
On mu dopušta da padne u ruke malodušnosti. Ona, zatim, u njemu
prouzrokuje snažnu potištenost, te čovek oseća veliku duševnu teskobu -
pravi predukus pakla. Kao posledica toga, čovek se smućuje, iz čega
proizilaze na hiljade iskušenja: nemir, gnev, hula, roptanje na
sopstvenu sudbinu, zle pomisli, odlazak sa jednog mesta na drugo, i
slično. Ako bi me upitao za razlog takvog stanja, rekao bih ti da se
radi o tvojoj nemarnosti, protiv koje se nisi borio. Za to postoji lek,
pomoću kojeg čovek ubrzo pronalazi utehu svojoj duši. Kakav je to lek?
Blago srce.
Nema drugog načina, do ovoga, kojim čovek može da razori utvrđenja ovih
poroka. U suprotnom, oni će ga nadjačati (sveti Isaak Sirin). Sveti Oci
tugu ponekad nazivaju lenjošću, nemarnošću ili ravnodušnošću.
sveti Serafim Sarovski (+ 1833)
Mala ruska filokalija, prvi tom
94. NE PREPUŠTAJ SE OČAJANjU
Apostol Juda, izdajnik, beše malodušan i neiskusan u borbi, te ga je
neprijatelj, videvši njegov očaj, napao i nagovorio da se obesi.
Nasuprot njemu, apostol Petar, neoboriva stena, budući iskusan borac,
nije očajavao, niti je bio obeshrabren, kada je pao u greh. On je prolio
gorke suze iz toploga srca, te je neprijatelj, videvši suze i njegove
ognjene oči, pobegao glavom bez obzira, bolno cvileći. Tako nas, draga
braćo, uči sveti Antioh da se ne prepuštamo očajanju kad nas ono
napadne, već da, ojačani i zaštićeni svetlošću vere, hrabro kažemo zlom
duhu: "Ko si ti, bogootpadniče, izgnaniče sa neba i zli slugo? Ne možeš
nam ništa. Gospod naš Isus Hristos, Sin Božiji, vlada svim. Sagrešismo
pred Njim i pred Njim ćemo se opravdati. A ti, uništitelju, odlazi od
nas. Osnaženi Njegovim časnim Krstom, nogama smo sakrušili tvoju zmijsku
glavu."
sveti Serafim Sarovski (+ 1833)
Mala ruska filokalija, prvi tom
95. TUGU PODNOSITI SA SVAKOM BLAGODARNOŠĆU
Pod navalom tuge ne gledajmo sa samoprekorevanjem na našu raslabljenost i
nedovoljnu osetljivost, već s mudrošću blagodarno prihvatimo i
podnosimo tugu. I zapamti: nas uistinu ne opterećuje breme ove ili one
tuge, već je nasrtaj žalosti svojstven samo nesmirenom srcu. Zato najpre
teži vaspostavljanju unutrašnjeg mira.
starac Makarije Optinski (+ 1860)
Pisma duhovnog rukovođenja
96. SIĐI U DOLINU KROTOSTI
Ponovo si zapao u melanholiju i očajanje. Nisi li možda zaboravio da ti
ruka koja te kara, daje i najveće darove? Uveče će se nastaniti plač, i
ujutro radovanje (Ps. 29, 6). Kada smo u mogućnosti da se uspinjemo ka
vrhovima vrline, sve što treba da učinimo jeste da siđemo u dolinu
krotosti. Krotost je naš najsigurniji zastupnik pred Licem Gospodnjim.
Krotošću i pokajanjem, poslednji će postati prvi. Stoga, budi hrabar.
starac Makarije Optinski (+ 1860)
Pisma duhovnog rukovođenja
97. HRISTOS JE OSVETIO PUT STRADANjA
Za hrišćanina je tuga izgubila svoj otrovni žalac. Gorko očajanje,
uzrokovano stradanjem, ustupilo je mesto tihoj nadi i stradanje više
nije nepodnošljivo, već ono rađa slatke plodove. Raduj se i veseli se,
jer je tuga vatreni oganj koji očišćava zlato. Stradanje je čekić u
rukama vajara koji ulepšava svoje delo. Stradanje je trnoviti i
zastrašujući put koji vodi ka sunčanim vrhovima i rajskim naseljima.
Raduj se i veseli se! Sam Isus Hristos je Svojim stopama osvetio put
stradanja!
arhimandrit Serafim Aleksijev (+ 1993)
Smisao stradanja
98. SAMRTNI ČAS
Iskušenje u samrtnom času, kojim neprijatelj pokušava da nas konačno
porazi, jeste strah koji se javlja od sećanja na mnoga naša sagrešenja.
Ovaj strah se ne može izbeći, već samo ublažiti verom u iskupljenje
naših grehova, koje je učinio Spasitelj Svojom smrću na Krstu. Međutim,
neprijatelj zaklanja ovu veru i raspiruje strah zbog grehova, kako bi
onemogućio svaku nadu na spasenje i porazio nas beznadežnošću i
očajanjem.
Zato, brate moj, unapred se pripremi da odbiješ ovaj napad i odmah se
odluči da u ruke čvrsto uzmeš naše pobedonosno oružje - Hristov Krst.
sveti Nikodim Agiorit (+ 1809)
Nevidljiva borba
99. KONAČNA BORBA
Evo je uteha za tebe, Tajsija. Oni koji seju sa suzama, kada dođe vreme,
žnjeće sa radošću. Kako često Gospod šalje utehu onima koji Mu veruju.
Uvek imaj na umu da su podvizi i žalosti u slavu Njegovu ono
najuzvišenije!
Na jutrenju je pročitano Jevanđelje o javljanju Gospoda Mariji
Magdalini. Kada je završeno sa čitanjem, baćuška se okrenuo i rekao mi:
Da li si čula, matuška, kako je Gospod utešio Mariju Magdalinu: Ženo što
plačeš? Koga tražiš? (Jn. 20, 15). I tebi On kaže: Tajsija, zašto
plačeš? Koga tražiš? Traži, traži Isusa i javiće ti se. Nema broja
utehama za onoga koji veruje. Koliko puta, na primer, za vreme sveti
Liturgije čovek primi utehe! Duša mu se prosvetli! Koliko mu se tajni
otkrije! (...)
Jednom prilikom sam rekla o. Jovanu da me ponekad obuzme, rečima
neopisivo, snažno duhovno iskušenje. To je neka vrsta tuge, koja se
skoro izjednačava sa očajanjem. Tada, kao da mi se nad glavu nadvije
crni oblak iz koga nema izlaza. Sve je tako crno, tako teško na duši, da
ovo iskušenje nazivam "paklenim". Da duže traje, doveo bi me do ludila
ili do smrti.
Otac Jovan je odgovorio: "Ovo iskušenje, po Božijem dopuštenju, napada
ljude snažnijeg karaktera i ljude iskusnije u duhovnoj borbi.
Neprijatelj se nadvija nad tobom, jer vidi da se tvoji trudovi bliže
kraju, da se na nebesima za tebe sprema nagrada i on želi da nasrne na
tebe, da te porazi moćnim potresom i tako liši zasluženog venca. Mnoge
je tuga uništila. Budi jaka i mužestvena. Bori se protiv spletki
neprijatelja i nikad se nemoj predati. Krotko i trpeljivo ponesi i ovaj
krst. Imaj na umu da ti je on dat kako bi te učinio krotkom i Gospod će
ti pomoći. Onoga, čija duša počiva na Kamenu, ne mogu uzdrmati nikakvi
vetrovi neprijateljskih iskušenja, nikakve oluje, jer je temelj jak.
Ali, duševnu kuću, koja počiva na pesku, odnosno dušu koja nije
Hristova, lako uništi čak i povetarac. Samo se ti uspinji na duhovnoj
lestvici i ne okreći se! Uzvisi se duhovno i umno, jer si prizvana da
vodiš malo stado devstvenica, koje Gospod udostoji monaškog života. Ne
smatraj ovaj zadatak nevažnim ili manjim od vrlina i asketskih podviga
koje bi upražnjavala u samoći, spasavajući samo svoju dušu. Sada nemaš
mira, jer služiš bližnjem. Zato su te obuzele brige i žalosti koje trpe
mučenici. Ti se raspinješ za vasceli svet, zarad ljubavi Božije i
ljubavi bližnjega. Postoji li nešto uzvišenije od toga?"
Sledećeg jutra, o. Jovan i ja smo otišli u crkvu, gde je časna trpeza
bila napravljena od mermera. Baćuška me je iznenada upitao: "Od čega je
napravljena ova Trpeza?" Pogledala sam ga i odgovorila: "Od mermera." On
je nastavio: "Znači, napravljena je od kamena. Neka i tvoje srce bude
kao ova stena. Budi mužestvena. Budi hrabra."
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Igumanija Tajsija, Autobiografija
100. DA TI TUGA NE OBUZME SRCE
Ne želim da te savetujem da ne prihvataš tugu, budući da to nije u našoj
moći. Ono što mislim jeste da se trudiš da tuga ne obuzme tvoje srce i
da ga ne uznemiri. Važno je da je ne primaš u srce, koje treba da
omekšaš i obuzdaš, tako da ti tuga ne bi pomutila ispravno rasuđivanje i
pravično delanje.
sveti Nikodim Agiorit (+ 1809)
Nevidljiva borba
101. BOL SRCA
Bol srca je stanje koje omogućava duhovno uzrastanje i projavu Božije
sile. Isceljenja i slična čuda se dešavaju očajnim i bolnim srcima, koja
se još nadaju u pomoć Božiju. Tako je to kad Bog dela.
o. Serafim Rouz (+ 1982)
o. Serafim Rouz: Život i delo
102. ČOVEK TREBA DA SE TRUDI DA BUDE RADOSNA DUHA
Kažu, po svaku cenu treba da sačuvamo unutrašnji mir i da budemo uvek
radosnog duha. Uvek. Po svaku cenu da budemo uvek radosni, uvek
raspoloženi. Ali, eto, i otac Jovan Kronštatski, kaže: Mi smo isto kao
vreme, čas nailazi bura, vetrovi, gromovi, a, posle sunce sija, i dobro
nam je. Tako i mi. Pa posle opet naiđe oluja, pa opet sunce, I tako. Pa
kaže on dalje, pošto mi nosimo i telo, na nas i na ovo fizičko telo
utiču i atmosferske prilike. Kad su dobre prilike i kad nije veliki
atmosferski pritisak, onda je lepo vreme i mi smo sve veseli i
raspoloženi. A kad je tmurno i mi smo onda nekako kiseli. Jeste. I zato
treba da sačuvamo duhovnu ravnotežu i baš onda kad je tmurno vreme da
budemo duhovno mirni.
Treba čovek da se trudi, da po svaku cenu uvek bude raspoložen, da uvek
bude radosna duha. Zato što duhovi pod nebom gledaju stalno da budemo
tužni.
s. Tadej Vitovnički (+ 2003)
Mir i radost u Duhu Svetom
103. ISKUPITELj
Nema muke moje, ni bolesti moje, ni smrti moje, koje čovekoljubivi
Gospod nije svemilostivo uzeo na sebe. Tako isto i tvoje. To si morao
osetiti.
o. Justin Popović (+ 1979)
Na Bogočovečanskom putu
104. SAMO GLEDAJ U HRISTA
Samo gledaj u Hrista i tvoja patnja će se preobraziti u nebesku duhovnu
sladost, a rane tvoga srca će se isceliti Njegovim ranama.
sveti Ignjatije Brjančaninov (+ 1867)
Hristova čaša
105. OD GOSPODA TRAŽI POMOĆ
"Nektarije, kada te obuzmu tuga, žalost i teška iskušenja, ponavljaj:
'Gospode, zaštiti, spasi i pomiluj raba Tvoga, jeromonaha Nektarija.' To
je sve što je rekao, ali su me njegove reči tada spasile i do današnjeg
dana me spasavaju, jer su izrečene sa silom."
starac Nektarije Optinski (+ 1928)
citirajući episkopa Makarija koji ga je rukopoložio
Pravoslavna reč, br. 129
106. PRIBEGAVAJ BOGU S DUBOKIM UZDAHOM
Ima ljudi koji se nikada ne okreću Bogu, koji se ne mole, ali iznenada
postanu melanholični i zabrinuti. Srce im oteža i osete da im nijedno
drugo ljudsko biće ne može pomoći da se izvuku iz tako bednog stanja.
Neko ih možda može saslušati, ali ne i razumeti njihov očaj. I tada oni s
dubokim uzdahom pribegavaju Bogu: "Gospode pomiluj!" Dovoljno je samo
jedanput izgovoriti molitvu: "Gospode pomiluj!" Međutim, mi je u crkvi
izgovaramo tri, dvanaest, četrdeset puta. Drugim rečima, izgovaramo je
za sve one napaćene duše, koje ne mogu prozboriti ni: "Gospode pomiluj!"
Umesto njih, to čini Crkva. Gospod to čuje, te najpre, poput plamička
sveće, dolazi malo blagodati, a duša zatim sve više i više oseća
olakšanje.
starac Nektarije Optinski (+ 1928)
Pravoslavna reč, br. 129
107. PREVAZIĆI UNINIJE
Prestani da pretpostavljaš! Počni da razmišljaš!
starac Nektarije Optinski (+ 1928)
108. ODMOR KOJI OKREPLjUJE
Često se dešava da, kad nam je srce ispunjeno tugom, takve pomisli
možemo odagnati napuštanjem kelije i započinjanjem bezazlenog i mirnog
razgovora sa nekim iskusnim i vrlinskim čovekom. Zatim, ojačani i
okrepljeni, možemo se sa većom revnošću vratiti našim bogougodnim
borbama.
sveti Vasilije Veliki (+ 379)
Skitsko pravilo svetog Nila Sorskog, šesta strast
Riznica ruske duhovnosti
109. SPOKOJNO REŠENjE - KROTOST
Reći ću ti koju reč iz vlastitog iskustva. U vreme iskušenja ili uninija
postoji jedan siguran izlaz i mirno rešenje - krotost. Jedino tim putem
duša dolazi do Istine, koja sve rešava, blagotvorno deluje i daje
istinsku slobodu. U suprotnom, u tvojoj duši će se razviti tama i nemir.
Tvoj um će donositi pogrešne pretpostavke, što je pogubno, budući da
grešan um sve prikazuje u pogrešnom svetlu. U tom slučaju se sve životne
situacije čine gorkim i beznadežnim, i ti u njima ne vidiš
veličanstveno prisustvo spasonosnog Promisla Božijeg.
igumanija Arsenija (+ oko 1901)
Žitije igumanije Arsenije Medvedske
110. "SLAVA BOGU ZA SVE"
Često je u vreme malodušne potištenosti, isto kao i u vreme radosti,
neophodno ponavljati reči blagodarnosti Bogu. Izgovarajmo ih često, kao i
Isusovu molitvu. Recimo: "Slava Bogu za sve!" Ova molitva, iz srca
izrečena, odagnava svaku tugu i smutnju, i u srce se nastanjuju mir i
radost... Gospod je Svetlost Koja odagnava svaku vrstu pometenosti i
uznemirenosti. Samo je potrebno da Mu se duša verom približi.
sveti Ignjatije Brjančaninov (+ 1867)
Žitije igumanije Arsenije Medvedske
111. DUŠEVNA SLOBODA
Duša mora da zna da je u Bogu njen mir i kraj svakog traganja. Stoga, da
bi bila sa Bogom, ona mora biti savršeno slobodna, ne samo od strasti,
već i od vlastitih osećanja i svega vremenskog. Takva sloboda
podrazumeva potpunu nezlobivost. U takvoj slobodi, duša voli sve
ljudsko, ali ništa ne vlada njome. Ona voli ceo svet, ništa ne prezire,
ne omalovažava, ništa ne izdvaja iz celokupnog života kao nešto zlo i
negativno. Duša tada nije vezana, niti zarobljena, već kao da je umrla
za vlastiti život.
Ona je izašla iz sebe i sjedinila se sa večnim Bogom. Duša tada živi za
Hrista i pribegava Njemu, Koji je punoća njenog srca, Upravitelj njenog
uma. Takvo stanje oslobađa od svega što je ljudsko.
shimonahinja Ardaliona
Žitije igumanije Arsenije Medvedske
112. NE TRAŽI PORUKE U MOLITVI
U vreme očajanja, vapaj i molitva su uzaludni i ne krepe čoveka, kao što
to on očekuje. Čovek se tada mora poniziti, spoznati vlastitu slabost,
ali pri tome ne sme biti ogorčen. Traženje raznih poruka u molitvi je
siguran pokazatelj gordosti. Bolje je moliti se jednostavno i skrušeno,
tražeći milost Božiju i verujući da Gospod neće odbaciti pokajnika, koji
se moli, kao što nije odbacio ni carinika.
starac Makarije Optinski (+ 1860)
Pravoslavni asketizam i ruska književnost
113. POKAJANjE KAO ODGOVOR
U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i
očajanje, već pribegni samo-prekorevanju, krotosti i pokajanju. Bogu je
draži skrušeni grešnik koji se kaje, od nepokajanog i gordog pravednika,
koji misli da se opravda pravednošću.
starac Makarije Optinski (+ 1860)
Pravoslavni asketizam i ruska književnost
114. IZLIJ SVOJE SRCE
Moja tuga beše tako velika da sam mislio da neću moći da izdržim to
iskušenje i da ću umreti. Sećam se, jednom sam izašao iz konaka. Bila je
zima, otišao sam na groblje, odakle sam se uputio na brdo sveti
Serafima. Penjao sam se i silazio sa tog brda, prekrivajući ga suzama,
glasno plačući, moleći se i jecajući prizivao Gospoda: "O, Gospode, šta
ako su čak i moja braća, koja bi trebalo da me razumeju, protiv mene?"
Dugo sam se tako molio i plakao. Zatim je nastupilo blago olakšanje, kao
da se tuga povukla iz moga srca. Posle sam se vratio u svoju keliju i
napisao pismo ...
jeroshimonah Mihailo Drugi Valaamski (+ 1962)
Unutrašnje tihovanje
115. SILA TRPLjENjA
Trpi i istrpi sve! Svaku tugu, svako breme, uvredu, klevetu, a najviše se plaši očajanja. To je najteži greh.
Postoje dva puta. Jedan je put samoprekorevanja i krotosti. Drugi,
samoopravdanja i žalosti. Prvi je istinski put duhovne žalosti i
pokajanja, koji vodi spasenju i krotosti. Drugi je put gordosti i
samoopravdavanja. U tom slučaju ti niko ne može pomoći - ni moje
molitve, ni anđeli nebeski - već samo milost Gospodnja. A, i da to nije
Gospoda radi, vodilo bi u propast!
Bez obzira na iskušenje ili čovekov pad, mora se ustati, ne tugovati i
početi iznova. Neophodan je trud za trudom. Potrebna je nevidljiva
borba. Samo mužestvena borba biva ovenčana. Mora postojati rat, žalost
sa iskrenim pokajanjem i čvrstom nadom.
Naoružaj se, započni rat i Gospod će ti dati sve ostalo.
Jedan brat je pao u greh bluda nakon čega je gorko plakao i, iz sveg
srca, se pokajao. To se ponovilo sedam puta. On se kajao, borio, nije
dopuštao sebi da padne u očajanje, i greh mu je bio oprošten. Njegovom
starcu je otkriveno da je zbog pokajanja i borbe ovaj brat ovenčan
nebeskim vencima.
Stoga, iznad svega čuvaj mir u srcu. Sve predaj Gospodu, u potpunosti se predaj Njemu. On je sve i sve je Njega radi.
jeroshimonah Mihailo Drugi Valaamski (+ 1962)
Unutrašnje tihovanje
116. STRAŽI NAD SOBOM
Kada govorimo o slavi Božijoj, Njegovoj volji i zakonu, tada u
potpunosti moramo zaboraviti na vlastitu slavu i u celosti biti
pogruženi u sozercanje slave Božije ili Njegove izobilne milosti i
premudrosti. Tada ne bi trebalo da mislimo o vlastitim nesavršenostima i
osećanjima, koje demon stavlja u naš um, da bi nas unizio u sopstvenim
očima i gurnuo nas u tugu i očajanje. Ne smemo zaboraviti da savršenstvo
ne postoji ni u čemu zemaljskom, niti u bilo kakvoj zemaljskoj slavi:
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo (1. Kor. 13, 9). Onaj ko
se stidi i crveni zbog svojih nesavršenosti, u stvari se stidi umišljene
slike, koja se javlja u njegovoj mašti i ponosan je na svoja imaginarna
savršenstva.
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Moj život u Hristu
117. NAJBRŽI NAČIN ODAGNAVANjA ČAMOTINjE
Ne zadržavaj i ne sabiraj gnev u srcu na bližnjega.
sveti Varnava iz getsimanskog skita u Moskvi (+ 1908)
Žitije svete Varnave, arhimandrit Georgije iz Lavre svetog Sergija
118. USTANITE, VI KOJI STE PALI!
Ustanite, vi koji ste pali, otvorite oči vaše duše, primate hleb života,
koji je Reč Božija i vino iz čaše Božije Premudrosti. Ako te obuzme
tuga, onda, imajući dobru volju i veliku ljubav, ispitaj ono što je
zapisano i veruj da ćeš, milošću Božijom, pronaći utehu. Uveri se da
svaki Božanski spis koji nas vodi putem spasenja, poučava, ispravlja i
snaži čovekovu veru da njegov put uvek treba da je Bogu ugodan.
iguman Nazarije Valaamski (+ 1809)
Mala ruska filokalija
119. NEPOKOLEBLjIVA HRABROST
Čovek mora biti strog prema sebi, a blag prema drugima. Čoveka napadaju
nečiste pomisli, a kada one nestanu, čamotinja, očajanje i slične
strasti obuzimaju njegovo srce. I tako to biva: smenjuju se takvi
periodi, i to sve radi našega spasenja.
Potrebno je usavršiti se u krotosti. Nemoguće je hoditi stazom duhovnog
života ne razlikujući iskušenja, jer ni Gospod ne šalje čoveku iskušenja
koja prevazilaze njegove moći. Najpre treba da se "poklonimo Krstu", a
potom da "proslavimo i veličamo Njegovo Vaskrsenje". I tako je to u
čovekovom životu - prvo patnja, pa radost.
U vreme žalosti i očajanja neophodno je imati strpljenje i hrabro srce,
jer kada iščezne svaka nada da će biti bolje, tada stiže nebeska pomoć. U
tom trenutku je potrebna ispovest. Ti samo ne gubi veru, jer, kao što
se telo očisti posle tople kupke, tako će se i tvoja duša, blagodaću i
milosrđem Božijim, očistiti od greha.
sveti Aleksije iz Golosevejskog manastira
Ruski poklonik
120. PUT SAMOODRICANjA
Verovatno te muči podmukli duh tuge, koji te je tvojom voljom nekako
privukao. Ako prestaneš da sam sebe usmeravaš, i nastojiš da sve činiš
sa blagoslovom Božijim, onda ćeš sa tim blagoslovom dostići duševni mir i
uživati druge plodove Svetoga Duha. Ako se u potpunosti odrekneš svoje
volje, nikada nećeš osetiti tešku tamu očajanja. U tom slučaju će
strašni nasrtaji strasti ustupiti mesto čistoti uma, mirnim mislima,
blagosti i nenarušivom miru, koji će te oseniti i nastaniti se u tvojoj
duši. Ako budeš neprekidno stražio nad sobom i zadržao trezvenost,
postaćeš sličan mudrim devojkama i ući ćeš u bračnu odaju besmrtnoga
Ženika. Ženik dolazi u ponoć, a ti pazi da tugom ne opteretiš svoje
srce. Proslavi Gospoda pre zalaska sunca. Ukoliko istinski želiš da se
spaseš, u ime Gospodnje, stupi na put samoodricanja.
Očajanje muči svakoga. Ono razara lekovite plodove trezvenoumlja, čak i u
najduhovnijim ljudima. Međutim, očajanje ne nalazi mesta u jednostavnom
iskušeniku. Zbog čega bi očajavao onaj koji se, uzdajući se u Boga,
odrekao sebe? Jer neprijatelju nestade mačeva na kraju (Ps. 9, 6).
starac Leonid Optinski (+ 1841)
Starac Leonid Optinski
121. PROMISAO BOŽIJA
Najpre, čedo, mi ne znamo domostroj Božiji i treba da Mu prepustimo da
upravlja nama. To smo i u ovoj prilici dužni učiniti. Jer, ako hoćeš da
ljudskim pomislima (to jest na osnovu zemaljske uzročnosti) sudiš o
onome što se dešava, a ne pre da prebaciš svoju brigu na Boga, brzo ćeš
se zamoriti. Kada na tebe nailaze suprotne pomisli koje te stešnjavaju,
treba da zoveš ka Bogu: Gospode, kako hoćeš i kako znaš, ustroj ovu
stvar. Jer, mnogo toga promisao Božija čini suprotno onome što mislimo
ili čemu se nadamo, te se stvari kojima se nadamo u iskustvu pokazuju
drugačijim. I prosto i ukratko rečeno, u vreme iskušenja potrebni su
dugotrpljenje i molitva, te da se ne namerava, niti misli, da se
ljudskim pomislima, kao što sam rekao, pobede demonske pomisli.
avva Dorotej (+ 4. vek)
Pouke
122. BEZ GOSPODA ISUSA - DUŠA JE LjUDSKA UŽAS
Sve je u ovom svetu tužno, da se iskazati ne može. Ako ovaj svet ima
dušu, onda je to - tuga. U svetu je tako mnogo bola, tako mnogo jada,
tako mnogo smrti, tako mnogo greha. Da li Bog ikada prestaje da tuguje
nad ovim svetom? Greh, svaki ljudski greh, zar ne prelije setom i ne
zalije tugom svetlo lice Božije? (...) Bez Gospoda Isusa - duša je
ljudska užas, i prokletstvo, i ludilo. Samo se na ognjenim kolesnicama
hristočežnjivosti ljudska duša može uzneti tamo gde se tuga svetova
pretvara u milu setu, i gde gorke tajne podivljalih zemljinih
fabrikanata greha i smrti prestaju i večne radosti nastaju.
o. Justin Popović (+ 1979)
Filosofske urvine
123. NASRTAJI GORDOSTI I OČAJANjA
Pišeš da si ponekad toliko raslabljen da polako postaješ kukavica, a
nekad padaš i u očajanje. Znaj da postoje dve osnovne zamke
neprijatelja: napasti čoveka gordošću i sujetom, ili kukavičlukom i
očajanjem. Sveti Jovan Lestvičnik piše da se jedan iskusni asketa protiv
ovih zamki borio oružjem samoga neprijatelja. Kada bi ga doveli do
očajanja, on bi rekao sebi i svojim neprijateljima: "Kako to da si me do
nedavno hvalio i u meni podsticao gordost?" Tako se odbranio od ove zle
spletke. Ako bi neprijatelj promenio taktiku, pa počeo da hvali
podvižnika, stvarajući plodno tlo gordosti i sujete, starac bi tada
odgovarao: "Kako to da si me nedavno doveo do očajanja? To je samo po
sebi protivrečno." Tako se ovaj asketa, uz pomoć Božiju, odbranio od
ovih zamki oružjem samoga neprijatelja, koristeći ga u pravo vreme.
Starac Amvrosije Optinski (+ 1891.)
Starac Amvrosije
124. DEPRESIJA JE ISTO ŠTO I ATEIZAM
Ako patiš zbog gubitka i štete, i ne pronalaziš mesto na kome bi odmorio
svoju zabrinutu glavu, vera tvoja će te zaštititi od mračnih pomisli i
briga, i neprekidno će ti govoriti da je sve što je izmaklo iz tvojih
ruku, palo u ruke tvoga Oca, Svedržitelja.
Vera te štiti u bolesti i od bolesti, u teškoćama i od teškoća, u tami i
od tame, u očajanju i od očajanja, u usamljenosti i od usamljenosti, u
smrti i od smrti. Vera te štiti i brani čak i od smrti. Zaista, čak i od
smrti, a ateisti ne znaju čak ni da postoji odbrana od smrti... Svaka
smrt je mrtva, a ateizam je živa smrt. Vera tvoja brani te i čuva od ove
žive smrti.
sveti Nikolaj Velimirović (+ 1956)
Vera svetih
125. BUDI STRPLjIV I VIDEĆEŠ MILOST BOŽIJU
Nemoj se predavati okovima očajanja i lenjosti, već ih odagnavaj kratkom
molitvom: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog!
Srce me boli kada vidim da neprekidno padaš noseći breme svoga Krsta i
molim se Bogu da ti pritekne u pomoć. Prve godine moga monaškog života, i
ja sam osećao dosadu i postajao malodušan. Stotinu puta sam umom
pristajao da se vratim nazad, ali me sprečiše
Hristove reči: Nijedan ko je metnuo ruku svoju na plug pa se obazire
nazad, nije pripravan za Carstvo Božije. (Lk. 9, 62). Očajnički želeći
da ne propadnem, odlučio sam da je bolje stradati sa narodom Božijim
(Jev. 11, 25) nego živeti u stanovima bezbožničkim (Ps. 83, 11) i tešiti
se svim vrstama ovozemaljskih zadovoljstava. Zato, mislim da ćeš
poznati milost Božiju na sebi i da više nećeš očajavati.
starac Antonije Optinski (+ 1865)
Starac Antonije Optinski
126. KAZNA
Malovjerni, zašto posumnja (Mt. 14, 31) u silu Božiju, umesto da,
verujući u nju, spoznaš svoju bespomoćnost? Jona, moleći se Bogu, ne
izgubi nadu ni na dnu mora, i to u utrobi morskog čudovišta. A ti,
malodušnice, i pored duhovne kupelji - Svete Liturgije i bogosluženja - i
života sa odabranim nevestama Hristovim, bljuješ besramno očajanje,
neveru, sumnju i ostale grozne grehe. Roptanjem gubiš čak i svoj um.
Kažeš da si izgubila nadu da ćeš se ispraviti, što je besmisleno! To je
kao da kažeš da ćeš se ubiti, jer ne možeš da se popraviš! Međutim, ono
šta možeš da uradiš jeste da se pokaješ! Zašto da ometamo one koji su se
popravili, to jest, one savršene! Po milosti Božijoj, pribrojaćemo se
stadu spasenih (to jest, pokajanih).
Posebno si gorda kad kažeš: "Stariji me smatraju nevažnom. Sve me sestre
smatraju nevažnom!" A, zbog čega bi te poštovale? Ni zbog čega! Drugim
rečima, postani krotka i spasićeš se!
Starac Anatolije Mlađi Optinski (+ 1894)
Zbirka pisama monahinjama
127. ZA MIRAN ŽIVOT
Braćo moja, čvrsto stojte u pravoslavnoj veri Hristovoj! Čuvajte
nerasejanost uma; imajte čistotu duše i tela; klonite se zlih želja;
ukrasite se skrušenom mudrošću; ne zaboravljajte na gostoljublje; nikada
ne izbegavajte zajedničke obroke za trpezom; bežite od ljudske slave;
ne tražite privremenu počast; ni u čemu se ne suprotstavljajte svome
nadređenom; neprekidno se vežbajte u vrlinama; bežite od alkohola kao od
otrova; svakog časa se trezveno molite Bogu. Ako budete živeli po ovim
savetima, onda će vam Gospod naš Isus Hristos darovati večne blagoslove i
Carstvo Nebesko.
sveti Pajsije Uglički (+ 1863)
Testament, Ruski poklonik
128. EVHARISTIJSKO UTVRĐENjE
Dogodilo se da jednoga dana nisam služio božanstvenu Evharistiju i
odjednom sam u sebi osetio da sam duhovno mrtav. Osetio sam odsustvo
milosti Božije i napredovanje grehovnih sila, te sam morao da povedem
veliku borbu protiv sve većih nasrtaja greha.
Sledećeg dana, Evharistija i pričešće Svetim Tajnama su obnovili moje
biće i imao sam osećaj da sam se prenuo iz sna. Slava Bogu! Ako ne budeš
jeo Telo Hristovo i pio Krv Njegovu, nećeš imati života u sebi.
Istinita je svaka reč Gospoda i Boga moga.
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Lični dnevnik, 18. jun 1905.
129. ČUVANjE OD DUHA OČAJANjA
Moraš se češće krstiti, jer te to čuva poput katanca na vratima. Spasavajte se i branite silom Časnoga i Životvornoga Krsta.
Demon sedi na levom, a Anđeo čuvar na desnom ramenu.
Svaki čovek ima svoje knjige - u jednu se zapisuju gresi, a u drugu dobra dela.
Ako nas neko podstakne da povredimo ili ožalostimo stare, bolesne ili
sumašedše, ne očajavajmo, već, nasuprot tome, pomozimo im. Bolesnima
moramo pomoći svim snagama i oprostiti im šta god oni rekli ili uradili.
Svaki dom bi trebalo da ima jednu sobu koja je, poput kapele, okrenuta
na istok. U nju bi trebalo staviti jedan sto - oltar Božiji za molitvu,
sa kojeg ne bi trebalo ni jesti ni piti.
pravedna Matrona Slepa Moskovska (+ 1952)
130. SVEOPŠTE OČAJANjE
Molite se, deco moja! Nije ostalo još mnogo vremena. Naš život visi o
koncu. Bilo je mučenika i još će ih biti. Poslednji će biti veći od
prvih, jer oni nose velike žalosti. Sam sam grešnik i ljubim sve
grešnike, jer nema čoveka na zemlji koji ne greši. Samo je Gospod bez
greha, a svi mi smo grešnici.
Gospod neće napustiti nasleđe Svoje. Samo, što ni mi ne treba da
zaboravimo da nas On uvek posmatra. Oni koji se u Boga uzdaju neće se
lišiti nijednoga dobra (Ps. 33, 10).
sveti Kukša iz Odese (+ 1964)
Pravoslavna reč, br. 158
131. POSEJ SEME DOBRE NADE
Kada nas napadne demon uninija, podelimo dušu na dva dela. Učinimo jedan
deo utešiteljem, a drugi utešavanim. Posejmo seme dobre nade, pojući
sledeće Davidove stihove: Zašto si žalosna, dušo moja, i zašto me
smućuješ? Uzdaj se u Boga, jer ću se ispovedati Njemu - Spasenju lica
moga i Bogu mome (Ps. 41, 6).
ava Evagrije (+ 399)
Poglavlja o delatnom životu
132. HRABRO SE BORI
U vreme iskušenja ne napuštaj svoju keliju, izmišljajući razne izgovore,
već sedi i trpi. Hrabro se suočavaj sa svim protivnicima, osobito sa
demonom uninija, koji je zaista najteži od svih, ali koji, najviše od
svih, dušu čini iskusnom. Ukoliko izbegneš borbu, tvoj um će ostati
neiskusan, plašljiv i lako će se u bekstvu okretati.
ava Evagrije (+ 399)
Poglavlja o delatnom životu
133. SEĆANjE NA SMRT
Naš sveti i najiskusniji učitelj je imao običaj da kaže: monah treba da
se odnosi prema svojoj duši kao da će sutra umreti, a prema telu kao da
će još godinama živeti. Jer, kako je rekao, prvo, sprečava uninije i
monaha čini revnosnijim, a drugo, telo čuva zdravim i podstiče na
uravnoteženo uzdržanje.
ava Evagrije (+ 399)
Poglavlja o delatnom životu
134. BUDI NEPOKOLEBLjIV
Ako te napadne duh očajanja, ne napuštaj svoju keliju i nemoj biti
obeshrabren. Jer, kao što se srebro očišćava u ognju, tako će i tvoje
srce zasijati ako ostaneš nepokolebljiv.
ava Evagrije (+ 399)
Poglavlja o delatnom životu
135. ZASVIRAJ NA STRUNAMA VRLINE
Ako, iscrpljeni radom, padnemo u očajanje, pohitajmo kamenu znanja i
razgovoru sa Psaltirom i pobudimo vrline poput harfinih struna poznanja.
ava Evagrije (+ 399)
Poglavlja o delatnom životu
136. MOLITVA JE LEK
Molitva je lek protiv tuge i uninija.
sveti Nil Sinajski (+ 450)
Sto pedeset tri poglavlja o molitvi
137. SUZE I MOLITVE BOGU
Kada pokušavamo da uznesemo srdačne molitve Bogu i u tome ne uspevamo,
jer nas obuzima tama, navlažimo obraze suzama i zatražimo od Boga da
razveje borbenu tamu i unese svetlost u dušu.
sveti Nil Sinajski (+ 450)
Sto pedeset tri poglavlja o molitvi
138. ČEKAJ SVETLOST MILOSTI BOŽIJE
Poput sunčevih zraka, koje ponekad prekriju tamni oblaci, duša biva
ispunjena tamom i, na neko vreme, lišena duhovne utehe. Tada je svetlost
milosti Božije pomračena oblacima strasti koji se nadvijaju nad dušom. U
tebi više nema radosti, a um se sve više pomračuje. U takvim
situacijama ne razmišljaj mnogo, već trpi. Čitaj, primoravaj se na
molitvu i čekaj pomoć. Ona će stići i pre nego je uočiš. Isto kao što
sunčani zraci spasavaju zemlju od tamnih oblaka, tako i molitva može da
uništi i rasprši oblake duševnih strasti i da osvetli um svetlošću utehe
i radosti.
Isaak Sirin (+ 7. vek)
Poglavlja o delatnom životu
139. TRPLjENjEM SPASAVAJ DUŠU SVOJU
Sve strasti napadaju samo jedan deo duše - razdražajni, želateljni ili
slovesni (npr. zaboravnost i neznanje). Samo uninije, zarobivši sve
duševne sile, odjednom, pri jednom jedinom uzdahu, pokreće gotovo sve
strasti. Zbog toga uninije donosi najveću težinu. Stoga su poučne reči
Gospodnje, koje propisuju sledeći lek: trpljenjem svojim spasavajte duše
svoje (Lk. 21, 19).
sveti Maksim Ispovednik (+ 662)
400 glava o ljubavi
140. BOG ĆE NAS USPRAVITI
Kada čovek, nakon velike borbe, ipak biva poražen, ne treba da očajava,
već neka, ohrabren Isaijinim rečima, uznese srce Bogu: Združujte se,
narodi, ali ćete se potrti; čujte svi koji ste u daljnoj zemlji:
oružajte se, ali će te se potrti; oružajte se, ali ćete se potrti.
Dogovarajte se, dogovor će vam se razbiti: recite riječ, neće biti od
nje ništa, jer je s nama Bog. (Is. 8, 9-10). Bog uspravlja sve satrvene
(Ps. 144, 14) i pobuđuje nemoć i strah među neprijateljima, čim se
pokajemo.
sveti Jovan Karpatski
Spisi namenjeni monasima Indije
141. NAŠA SE BOL PRETVARA U RADOST
Ne treba da se čudimo što pojedini monasi uspevaju da pretrpe bol i
različite oblike tuge, trpeljivo očekujući ono što će im, kroz mnoga
iskušenja, darovati njihov Gospod. Jer, su im poznate Njegove reči:
"Zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svet će se
radovati. Zatim ću vas posetiti kroz Utešitelja i odagnati vašu tugu.
Obnoviću vas mislima nebeskog života i mira, i slatkim suzama, kojih
biste lišeni za kratko vreme vašeg kušanja. Nasloniću vas na grudi
milosrđa Moga, poput majke koja hrani svoje uplakano čedo. Kada vam
ponestane snage, snažiću vas silom sviše i zasladiću vašu gorčinu, kao
što Jeremija reče u svome plaču, govoreći o Jerusalimu skrivenom u vama.
Ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše Mojom tajnom posetom.
Vaša žalost će se okrenuti na radost i niko vam je neće moći oduzeti."
(Jn. 16, 20-22).
sveti Jovan Karpatski
Asketska poglavlja
142. VENAC SE DOBIJA TRPLjENjEM
Shvati da satana nema potrebe da kuša one koji sami sebe kušaju i
neprekidno se upliću u probleme ovoga sveta. Nagrade i venci se daju
samo proverenima, a ne onima kojima nije stalo do Boga i koji lenjstvuju
i dremaju. Zato, kaži sebi: "Bog me zaista iskušava" i slabine se moje
ispuniše porugama (Ps. 37, 8); To će biti zdravlje pupku tvojemu i
zaljevanje kostima tvojim (Prič. 3, 8). U stvari, veliki Lekar je pored
nas. On je uzeo naše slabosti, iscelio nas i još uvek nas isceljuje
Svojim ranama (Is. 53, 5). On je pored nas i pokušava da nas spase.
Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i
oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje
ruke. (5. Mojs. 32, 39) Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne
smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću
zaboraviti tebe. (Is. 49,15)
Kako te samo On nežno miluje, posećuje kad Ga zaboraviš, razgovara sa
tobom, hrani te mudrošću, kada ti, poput mladog labuda, izviješ svoj
vratić i zavapiš Mu. Tako te On čini nebočežnjivim, pruža ti utehu i
hrani te strahom Gospodnjim. Tako Gospod opšti sa nama.
sveti Jovan Karpatski
Asketska poglavlja
143. ISPRAVNO POUČAVAJ SVOJU DUŠU
Dragi moj brate, kada ti se dogodi da se u tvojoj duši istovremeno
projave revnost i velika čežnja za savršenstvom, te svom snagom poželiš
da ispuniš svaku zapovest Božiju, ne grešeći čak ni u nekoj nemarnoj
naizgled nevažnoj reči, i tako, po delima, znanju ili sozercanju, ne
zaostaneš za drevnim svetiteljima, ali vidiš da ti neprijatelj to
otežava, sejući seme nemarnosti u tvojoj duši i sprečavajući te da
dosegneš svetost, raslabljujući te ubacivanjem pomisli, i kada shvatiš
da ti je nemoguće spasiti se i ispuniti sve Božije zapovesti u vrevi
ovoga života, tada sedi u neki kutak, povuci se u sebe i saberi misli.
Zatim, ispravno posavetuj svoju dušu, govoreći: Zašto si žalosna, dušo
moja, i zašto me smućuješ? Uzdaj se u Gospoda, jer ću se ispovedati
Njemu - Spasenju lica moga i Bogu mome (Ps. 42, 5). Ko će se opravdati
delima zakona? Car i prorok još kaže: jer se neće opravdati pred Tobom
niko živ (Ps. 142, 2). Ali, verom se uzdam u Gospoda da će me, po
beskrajnoj milosti Svojoj, spasiti. Zato, skloni mi se sa puta, satano!
Slavim Gospoda i Boga moga i od mladosti svoje služim Njemu, Koji me, po
obilju milosrđa Svoga, može spasiti. Idi od mene i neka te Bog, Koji me
stvori po podobiju Svome, pogubi.
sveti Simeon Novi Bogoslov (+ 1022)
Podvižnička i teološka poglavlja
144. POHITAJ NA MESTO MOLITVE
Fizička slabost i težina, koje u dušu ulaze kroz lenjost i nemarnost,
odvraćaju nas od upražnjavanja uobičajenog pravila, pomračuju um i
dovode do malodušnosti. U srcu se, sve češće, javljaju strah i hulne
pomisli, i čovek se, budući iskušan demonom malodušnosti i očajanja,
plaši da stane na svoje uobičajeno mesto molitve, te se odaje lenjosti,
ili ponekad iskusi nasrtaj naročito besramnih pomisli o Tvorcu. Tako,
znajući uzrok takvog stanja, požuri na svoje uobičajeno mesto molitve, i
padajući pred Sveblagim Bogom, zavapi Mu svim srcem svojim, i, sa
suzama pokajanja, moli Ga da ti olakša ovo breme očajanja i zlih
pomisli. Ukoliko nastaviš da vapiš i neprekidno kucaš na vrata milosti
Božije, ubrzo ćeš ga se i osloboditi.
sveti Simeon Novi Bogoslov (+ 1022)
Podvižnička i teološka poglavlja
145. ISUSOVA MOLITVA
Odagnaj neprijatelje Isusovim Imenom, jer, ni na nebu ni na zemlji, nema moćnijeg oružja protiv njih.
sveti Jovan Lestvičnik (+ 605)
Lestvica
146. BOG ĆE OLAKŠATI NAŠ NEMIR
Ukoliko upadnemo u nevolju, uninije i beznadežnost, odnosno u bezizlazne
krajnosti iz kojih nam je nemoguće izvući se, treba činiti što i car
David - izliti molitvu i srce Bogu i nevolju pred Njim objaviti (Ps.
141, 2). Jer, mi se ispovedamo Bogu kao Onome, Koji premudro sve
uređuje, i ako je to potrebno, može olakšati naš nemir i osloboditi nas
od štetnih i razornih teškoća.
sveti Isihije, prezviter Jerusalimski (+ 432)
Stotine o trezvoumlju i molitvi
147.TRUDI SE DA SE NE SMUTIŠ
Ne dopusti da te neprijatelj poremeti, smuti i zbuni. Može li te ikakvo
iskušenje ili stradanje zadesiti bez Božijeg dopuštenja? Ne može. Bog to
dopušta zbog duševne koristi, ali nam demon to predstavlja u drugom
svetlu, kao što je to davno učinio kada je izgnao našeg praoca iz
rajskoga vrta. Međutim, mi zaboravljamo da nam Bog šalje iskušenja da bi
nas očistio od svake nečistote, i tako zapadamo u nevolje i uninije.
Ako želiš da se spaseš, ne veruj svojim pomislima, jer demoni u tebi
seju seme zla i stvaraju lažne predstave. Ti zato nikada nikog ne
osuđuj, već se uvek trudi da služiš bližnjem. Nikada ne misli zlo o
nekome. Time i sam postaješ zao, budući da zao čovek misli zlo, a dobar
čovek dobro. Kada pomisliš: "Oni za mene kažu...", znaj da ti to
neprijatelj šapuće na uho. Nikada ne sumnjaj, već sve istrpi sa radošću i
osmehom, jer je velika nagrada za trpljenje. Što se tiče demona, ne
veruj im, jer stvarnost nije onakva kakvom je oni predstavljaju. Njima
je jedino stalo da pokušaju da te, na svaki mogući način, smute.
sveti Varsanufije i Jovan (+ 6. vek)
Duhovno rukovođenje
148. SVE ŠTO SE DEŠAVA, DEŠAVA SE RADI DOBRA
Kažeš da su te iskušenja iscrpila. Vozljubljeni brate, ne budi
iscrpljen, jer te Bog nije napustio, niti će te napustiti. Znaj da je
nemoguće promeniti reči, koje je Gospod uputio našem praocu Adamu: Sa
znojem lica svojega ješćeš hljeb (Post. 3, 19). Kao što se zlato zagreva
u peći, očišćuje se i postaje pogodno za izradu kraljevske krune, tako
je i sa čovekom. Iz vatre stradanja se, ukoliko sa blagodarnošću istrpi,
rađa carski sin. Stoga, veruj da sve što ti se dogodi, događa se radi
tvoga dobra, da bi ti osiguralo smelost pred Bogom.
sveti Varsanufije i Jovan (+ 6. vek)
Duhovno rukovođenje
149. POMOĆ OD ANĐELA ČUVARA
U očajanju sam potezao i za svojim, uvek napunjenim, pištoljem, želeći
da sebi oduzmem život. Ali, neki glas u srcu mi je rekao: "Ne očajavaj,
već se uzdaj u milost Božiju. Bog je štedar i mnogomilostiv prema onima
koji se kaju. Do posljednjeg trenutka ovoga života, ne smemo da
očajavamo."
Naravno, bio je to glas mog Anđela čuvara. Bacio sam pištolj i,
ustuknuvši, pogledao na Raspeće našega Spasitelja. Suze, poput bujice,
potekoše niz obraze. Pao sam ničice i ridao sve dok nisam u tom položaju
i zaspao.
Probudio sam se. Bilo je jutro. Oko mene nije bilo ničega. Sve je bilo
na svome mestu, a u mojoj duši takođe mir. "O, Gospode," pomislio sam,
"velika je milost Tvoja!" Sledećeg dana, primio sam Svete Tajne i
potpuno se smirio.
Simeon Janovski (kasnije jeroshimonah Sergije) (+ 1876)
Mala ruska filokalija
150. MISLI SAMO NA GOSPODA
Kada neprijatelj ubaci očajanje u tvoje srce, pobuđujući u umu sećanje
na prošle grehe, koje ne donose nikakvu nadu na oproštaj, ne odmeravaj
vlastite zasluge i grehe. Misli samo na dela Gospoda našeg Isusa Hrista -
samo ona donose spasenje. Takođe, ne zaboravljaj da se Majka Crkva, na
svakoj Evharistiji, moli za sve grešnike.
starac Makarije Optinski (+ 1860)
Pisma duhovnog rukovođenja
151. STRADANjE OTVARA VRATA U DRUGI SVET
Kad se čovek obrati, proces otkrivenja se dešava na vrlo jednostavan
način: čovek je u nevolji, strada i zatim se otvori drugi svet. Što je
veće stradanje, nevolje i bogočežnja, On će pre priteći u pomoć, otkriti
se i pokazati put izbavljenja.
o. Serafim Rouz (+ 1982)
Bog se otkriva u čovekovom srcu
152. NADA I KROTOST
Istinski hrišćanin je sazdan od vere i ljubavi prema Hristu. Gresi nas
ni najmanje ne sprečavaju da budemo hrišćani, što i Sam Spasitelj kaže.
On je, iz velikog čovekoljublja Svoga, rekao da On nije došao da zove
pravednike, već grešnike na pokajanje, jer je veća radost na nebu zbog
jednog grešnika koji se kaje, nego zbog ostalih devedeset i devet
pravednika. Rasuđujući na ovaj način, hrišćanin bi trebalo da se nada,
da se raduje i ne prihvata pogubno očajanje. Ovde je potreban štit vere.
Za onoga ko ljubi Boga, greh nije ništa drugo do neprijateljska strela,
ispaljena u duhovnoj borbi. Istinski hrišćanin je ratnik koji se, na
putu ka svojoj nebeskoj domovini, bori protiv nevidljivog neprijatelja.
Prema rečima Apostola, naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv
poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova
zlobe u podnebesju (Ef. 6, 12).
Propadljive svetovne želje nas odvajaju od naše domovine. Navika i
sklonost prema njima kao da oblači dušu u ružne haljine. To apostoli
nazivaju spoljašnjim čovekom. Putujući kroz ovaj život i tražeći pomoć
od Boga, treba da sa sebe svučemo te ružne haljine i obučemo se u ljubav
budućeg veka i time spoznamo koliko smo blizu ili daleko od naše
nebeske domovine. Međutim, nemoguće je to brzo učiniti. Tada čovek treba
da sledi primer bolesnih, koji, želeći isceljenje, neprekidno tragaju
za odgovarajućim lekovima.
sveti German Aljaski (+ 1836)
Mala ruska filokalija
153. NE GUBI NADU
Strašnije je izgubiti nadu nego grešiti. Na primer, apostol Juda
izdajnik je bio defetista. Budući neiskusan u duhovnoj borbi, žestoki
napad neprijatelja ga je doveo do očajanja i on se obesio. S druge
strane, apostol Petar je bio prava stena. Iako je doživeo užasan pad, i
bio neiskusan u duhovnoj borbi, očajanje ga nije slomilo, već je
nastavljajući dalje, iz žalosnog i skrušenog srca, prolio gorke suze.
Čim je naš neprijatelj to video, oči kao da su mu se opalile užarenim
plamenom, te je utekao urlajući i ridajući.
sveti Jovan Karpatski
Spisi namenjeni monasima Indije
154. UVEK OČEKUJ IZNENADNE PROMENE
Budi hrabar! Kada ognjeni duh počne da slabi, treba da se, na svaki
način, trudimo da ga, sa strahom i trepetom, obnovimo, priljubljujući se
uz Gospoda, jer sve dolazi od Njega. Dugo nas mogu pritiskati uninije,
dosada, duhovna i telesna težina. Međutim, ne smemo se obeshrabriti, već
moramo čvrsto stajati i revnosno ispunjavati pravila kojeg smo se
prihvatili. Nemoj misliti da će se duša brzo osloboditi privezanosti za
greh, niti očekuj da će ona sačuvati jednaku toplinu i sladost. To se
nikada ne dešava. Nasuprot tome, uvek očekuj iznenadne promene. Kada
nastupe natmurenost i teskoba, shvati da si to istinski ti, onakav kakav
jesi. Što se tiče duhovne sladosti, prihvati je kao nezasluženu
nagradu.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
155. PROMISAO BOŽIJI
Posebno se pomolimo Gospodu kada nas zadese demonska tuga, stradanje,
bolest ili nesreća. Zavapimo Mu sa suzama, bez ikakve uznemirenosti i
brige, kako bismo se izvukli iz nedaće, jer nema tuge koja se ne nadvija
nad nas bez Promisla Božijeg. Zavolimo uski i stradalni put spasenja,
jer nas on uvodi u Carstvo Nebesko. Stoga, ne izbegavajmo opasnosti,
nesreće, nevolje i tuge, već mužestveno istrpimo sve što je tužno, teško
i neprijatno, dok ne stigne Božanska pomoć. Podvižniku i svetitelju
Božijem je svojstveno da ostane silan u svakoj žalosti, odnosno da svoje
srce položi na čvrsto tle, a ne da bude nepostojan kao pesak. Ovaj
život, koji se okreće poput točka, je privremen i za njega ne važe neka
posebna pravila. Ponekad se pred čovekom ukažu svetla budućnost i
počasti, ali ne primaj ih k srcu. Ponekad nas ljudi proganjaju, ali ne
tuguj ni tada. Ponekad žalosti i strasti dolaze od demona - ne tuguj ni
tada. Sve nam se to dešava radi našega spasenja. Pored toga, takvo
stanje prestaje kad On nispošalje Svoju blagodat, koja treba da nas
ukori i pomiluje. Slava Ti Bože! Sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
sveti Pajsije Veličkovski (+ 1794)
Mala ruska filokalija
156. BOGOOSTAVLjENOST
Kada se Bog, iz vaspitnih razloga, povuče, nastupa neizmerna tuga,
poniženje i čak izvesno očajanje duše. Bog to čini da bi obuzdao
sklonost duše ka taštini i samoljublju, jer se srce odmah ispunjava
strahom Božijim, suzama blagodarnosti i velikom čežnjom za tihovanjem.
Međutim, kada se Bog potpuno povuče, duša biva ispunjena uninijem,
neverjem, gnevom i gordošću. Mi, koji iskusismo obe vrste ostavljenosti,
u oba slučaja Bogu treba da pristupimo na odgovarajući način. U prvom
slučaju, treba da Mu, od sveg srca, zablagodarimo, shvatajući da On tako
obuzdava našu plahovitost i, poput dobroga oca, poučava nas razlici
između vrline i poroka. U drugom slučaju, treba da Mu ispovedimo svoje
grehe, da Mu sa suzama zavapimo i da se, što je moguće više, odvojimo od
sveta, da bi Ga, uz veliki trud, konačno podstakli da se ponovo, kao
nekada, otkrije u našim srcima.
Ipak, treba da shvatimo da kada je neposredna borba između satane i duše
u toku - govorim o borbi u slučaju kada nas Bog napusti da bi nas
poučio - tada se blagodat, kao što sam već rekao, pomalo skriva, ali ona
i dalje krepi dušu, tako da u očima njenih neprijatelja pobeda izgleda
kao delo same duše.
sveti Dijadoh Fotički (+ 486)
O duhovnom poznanju
157. NEMA MESTA OČAJANjU
Po tvome pismu razlivena je neka tuga, koja kao da svojim nevidljivim
kapilarima siše očajanje. A očajanje? To je najveći čovekov neprijatelj u
zemaljskom svetu. Jer najmoćniji vrlo lako strovali dušu čovekovu u
smrt. A kada duša u čoveku umire - našta mu onda sav svet, svi svetovi
skupa? Onda se svi svetovi pretvaraju u smrdljiva gnojilišta, i čovek u
mukama postaje blizanac đavolu i anđelima njegovim. Ne! Nema mesta
očajanju za hrišćanina u ovom svetu, jer kada je Gospod sišao u ovaj
svet, i Crkvom sav ostao u njemu, kako onda dati mesta očajanju u duši
svojoj? Ta sav Gospod je tu, pored nas, oko nas! Samo zavapi k Njemu, i
gle! - već si u zagrljaju Njegovom. A ko te onda može oteti iz zagrljaja
Njegovog: koji to neprijatelj, koji to čovek, koji to đavo, koji to
pakao? Ta nikakva nas sila, nikakva zlosila ne može rastaviti od ljubavi
Njegove. Njime smo uvek jači od svakoga zla, od svakoga greha, od
svakoga pakla, od svakoga đavola, i od sviju skupa. Sva je mudrost
hrišćaninova u tome: držati se neprestano Gospoda Hrista - držati se
molitvom, držati se postom, držati milostinjom, držati ljubavlju, držati
krotošću, držati smirenošću, držati trpljenjem, držati pokajanjem,
držati Svetim Pričešćem, držati svetom ispovešću; držati se Njega,
Neizmenljivog, Ničimnezamenljivog i Nikimnezamenljivog Boga i Gospoda,
svakom svetom tajnom i svakom svetom vrlinom. Onda? Onda smo iznad svih
smrti, iznad svih muka: uvek radosni - radošću vere, radošću spasenja...
o. Justin Popović (+ 1979)
Na Bogočovečanskom putu